Ramazan – vrijeme vertikalne i horizontalne komunikacije Mr. Nusret-ef. Abdibegović

 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Njega obožavamo i od Njega pomoć molimo, Uputi nas na Pravi put, Put onih kojima si milost podario, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su zalutali.

 

Salavat i selam na posljednjeg poslanika i Allahova miljenika Muhameda, a.s., Njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše Bosansske šehide. A zatim,

U kontekstu govora o ramazanskom vremenu i ibadetu posta Uzvišeni Allah, dž. š., veli:

¤وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ¤

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam,  blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom Putu.“ (2/186)

Draga braćo, poštovane sestre,

Kroz post kao „skrivenu“ i Bogu „pripadajuću“ vrstu ibadeta, kod vjernika se odvija nekoliko vrsta komunikacija. Najznačajnije i najsnažnije su one komunikacije koje se odvijaju na relaciji čovjekovog srca, njegove duše i darovanog mu uma.

Srce jeste i ostaje središte čovjekove vjere, „imana“, i njegovo ishodište.

Poslanik, a.s., to potvrđuje u hadis-i-šerifu:

وَعَنْ أبي هُريْرة عَبْدِ الرَّحْمن بْنِ صخْرٍ  قَالَ: قالَ رَسُولُ اللهِ ﷺ: إِنَّ الله لا يَنْظُرُ إِلى أَجْسامِكْم، وَلا إِلى صُوَرِكُمْ، وَلَكِنْ يَنْظُرُ إِلَى قُلُوبِكُمْ “ رواه مسلم.

„Allah ne gleda u vaša tijela i odijela, već u vaša srca.“ (Muslim)

Od čistoće srca i njegove predanosti Bogu ovisi iskrenost našeg nijjeta, a time i ispravnost naših djela.

Duša je Božiji dar ljudima. Njome se potvrđuje i manifestuje čovjekov duhovni i fizički život. Ona je „ogledalo“ njegovog bića, formiranja i uzdizanja. Njome se prepoznaje i potvrđuje narav i karakter osobe. Duša je besmrtna i kao takva u stalnom je dijalogu sa tijelom, koje joj je dodijeljeno kao oklop. Taj odnos i njena potreba za postojanošću i kontrolom nad tijelom posebno je izražena u mjesecu Ramazanu.

Um i razum je potencijal kod ljudi, od Boga čovjeku dat, za razumijevanje, sporazumijevanje i usvajanje spoznajnih vrijednosti koje čovjeka vode Allahu, kao apsolutnoj Istini. Um nam pomaže da uravnotežimo odnose duhovnog i materijalnog. U tom odnosu ili na toj relaciji, oslikava se narav čovjeka kao dualističkog bića, bića duha i tijela. Vođen umom i razumom, čovjek, biće inteligencije, može dosegnuti visoke stepene, koji ga vode ka znanosti i spoznajnim vrijednostima. Akumulacijom znanosti i spoznajnih vrijednosti o Bogu, čovjek ulazi u polje mudrih i zrelih osoba.

Razumijevajući navedeno, pobožni ljudi svoju duhovnost gnijezde i razvijaju u srcu pomoću duše i uma. To čine izvršavajući ibadete kojima ih je Allah zadužio, a posebno postom u Ramazanu, jer je Ramazan najpogodnije vrijeme za meditaciju, uzdizanje čovjeka i njegovu preinaku, preporod.

Naređeni, odnosno propisani ibadeti, imaju za cilj preinaku čovjeka. Promjena i preinaka ljudi se ne postiže metodom naređenja. Ona je kontinuirani proces, potreba i refleksija čovjekovog zrenja, uvjerenja i ubjeđena. Glavna odrednica promjena je osnova na kojoj se te promjene temelje i kojem  cilju vode, a ne kada i kod koga se događaju. Post i različiti ramazanski ibadeti nam nude i trasiraju put ka promjeni, a Kur’an, Božija riječ je tu, da nam potvrdi istinitost i jasnoću tog puta.

Islam nas uči da promjena kao rezultat čovjekova zrenja, vjerovanja i usvajanja spoznajnih vrijednosti počinje od pojedinca, kao jedinke. Nažalost, još uvijek neki očekuju da početna promjena krene iz društva kao cjeline, a zaboravljaju da smo svi mi dio tog društva. Devijantna, neorganizovana i neuređena društva su rezultat loših pojedinaca. Tek nakon promjene pojedinačnih jedinki može se očekivati promjena i popravljanje sveukupnog društvenog ambijenta.

Cijenjena braćo, poštovane sestre,

U ozračju blagoslovljenog vremena mjeseca Ramazana, posljednja trećina (‚itku min en-nar) u kojoj se nalazimo ulijeva nam radost, daruje nadu i osvjetljava put Upute.

Vrijednost posljednje trećine Ramazana u odnosu na prethodne dvije srazmjerna je vrijednosti mjeseca Ramazana, naspram ostalih jedanaest mjeseci u godini.

Ispunjeni nadom, postizanjem stepena takvaluka, milosti, opraštanja grijeha i zaštite od džehennemskoga azaba, kroz dovu, kao vid vertikalnog i postom kao potvrdom horizontalne komunikacije, dvadeset sedmu noć Ramazana dočekujemo kao krunski dragulj na tadžu vjernika-iman sahibije.

To je noć Božije milosti a ljudske potrebe. Božije upute i čovjekove radosti. U toj ramazanskoj noći sve se određuje i propisuje, spušta i uzdiže, otvara i zatvara, otkriva i zaogrće, daruje i  obveseljava, približava i spaja.

Vječno je otvoreno pitanje njene vrijednosti i događaja u istoj:

¤وَمَا أَدْرَاكَ مَا لَيْلَةُ الْقَدْرِ ¤ لَيْلَةُ الْقَدْرِ خَيْرٌ مِّنْ أَلْفِ شَهْرٍ¤

„ A šta ti misliš šta je Noć Kadr, Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci“. 97/2-3. Navođenje broja od hiljadu mjeseci je ukazivanje na njen značaj, važnost i blagoslov vremena, a ne isticanje  brojčane vrijednost. Najava ili potvrda  dolaska, odnosno spuštanja velikog broja meleka na Zemlju  tokom trajanja dvadeset sedme noći;

¤تَنَزَّلُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ فِيهَا بِإِذْنِ رَبِّهِم مِّن كُلِّ أَمْرٍ¤

„Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga spušatju se u njoj zbog odluke svake.“ (97/4), je znak kontinuiteta Božije milosti i garancija za opstojnost i egzistenciju ljudskog roda na Zemlji.

Uzvišeni Allah, dž.š., nije stvorio „bezvrijednog čovjeka“, nego je stvorio čovjeka svojom rukom: قَالَ يَا إِبْلِيسُ مَا مَنَعَكَ أَن تَسْجُدَ لِمَا خَلَقْتُ بِيَدَيَّ  „A šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Svojom rukom stvorio?“38/75 sa zadaćom, sa ciljem i smislom, dajući mu tako važnu zemaljsku ulogu. Pa čovjeku je od Boga povjereno namjesništvo na Zemlji:

¤وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً¤

„A kada Gospodar tvoj reče melekima Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti..“, 2/30, s ciljem da na toj istoj Zemlji ibadet čini, obavlja sedždu i slavi Gospodara svjetova, kako nam Kur’an potvrđuje:

¤وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ¤

„A naređeno im je  da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni  ibadet čine..“ 98/5.

Na tu, od Boga povjerenu ulogu čovjeku, meleki su iskazali čuđenje, zabrinutost i neznanje. Kur’an kazuje da su kao argument naveli  negativne elemente naravi ljudskog bića koje se prepoznaje kroz mržnju, sukobe, podjele, svađe, ubijanje, ratovanje, griješenje i nevjeru. A za meleke Uzvišeni veli:

¤وَالْمَلَائِكَةُ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ وَيَسْتَغْفِرُونَ لِمَن فِي الْأَرْضِ¤

„A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su na zemlji.“ 42/5

U ovom ajetu prepoznajemo mudrost, hikmet ilahi, ili  htijenje Gospodara da se meleki sretnu sa ljudima kao „odabranim stvorenjima“, iskrenim Allahovim robovima, čija se pozitivna narav prepoznaje kroz vjerovanje, veličanje, slavljenjene Allaha, ljubav i činjenje dobra-društveno korisnih poslova.

Poštovana braćo, vama je poznato  da se Allah ponosi pred melekima sa onim ljudima koji su Mu u pokornosti i koji tu pokornost iskazuju kroz ibadete namaza, posta, zekata, hadža, kurbana, dobročinstva prema roditeljima, te brige za nemoćne i zaštitu ugroženih. To su oni koji su upućeni, ustrajni i  na Pravom putu, siratu-l-mustekimu.

Kroz životni tok, talasi iskušenja savladaju čovjeka jer je ljudsko biće krhko, poklekne pred izazovom grijeha. Zato, čovjek kao svjesno biće spozna pogrešku i iskaže kajanje i potrebu za tevbom-pokajanjem. Vjernik žudi tevbi, kao žedni vodi i zna da se njegov Gospodar posebno obraduje tevbi-istigfaru. Mudri sufija je govorio: „Bože, moji grijesi su veliki kao najveća brda, a tvoja milost je neizmjerna, pa mi oprosti grijehe.“

Vjernik ne bi smio da gubi nadu u Božiju milost, jer Allah nikada ne napušta čovjeka, samo se čovjek osili i zaboravi na svoga Gospodara, a čovjek je insan-zaboravno  biće.

Zato su ibadeti prilika da ne zaboravimo i da se sjećamo našeg Gospodara Allaha dž.š., a što intenzivno činimo u mjesecu Ramazanu.

Bože Milostivi ne dopusti da se osilimo i da Te zaboravimo, oprosti nam naše grijehe, ukabuli i u sevap upiši naše ibadete i dobra djela. Amin!

Ramazan 1439.h.g/2018. godine, Četvrta hutba

Direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice

Mr. Nusret-ef. Abdibegović

 

 

Izvor:  http://islamskazajednica.ba/ostale-hutbe/26874-ramazan-vrijeme-vertikalne-i-horizontalne-komunikacije